≡ Menu

Ivanka Dunat

Zovem se Dunat Ivanka, 70 godina imam, i kroz to vrijeme sakupilo se dosta bolesti. Pretežno srce, krvožilni tok nije bio u redu. Osim toga imam diabetis.  Nije veliki, nije jaki, 6.7, to je tako malo povišeni. Sve to skupljalo se godinama, a možda se nešto i genetski nasljedilo, vjerovatno.

Kad sam pročitala u mojoj sudbini za Gđu. Aiping Wang to me jako zainteresiralo iako nisam pristaša tih nadriliječništva, ali to sam prihvatila jer sam smatrala to daleko više od običnih bioenergetičara i toga. Ubrzo sam se u to uvjerila. Već nakon par dana moj šećer se uravnotežio – došao je na 4.4. Tlak koji sam imala 15 godina i kretao se 150-160/100, on mi se odjednom snizio. I sad 140/80. Dakle za mojih 70 godina više nego idealno. Tlak mi je potpuno uravnotežen za moju dob.

Gda. Wang, je mala osoba tijelom, ali veliki duh. I imam jedan posebni respekt prema njoj, a ne samo prema njoj, nego i prema osobama koje tu rade, koje pomažu. Svi su puni razumijevanja za nas jer ovdje nitko ne dolazi tko je zdrav, tko je sretan, zadovoljan, veseo. Nego svatko dođe sa svojim bolovima, tugom, problemima. Ali vjerujte da odlaze sretni i zadovoljni. Dovoljno?

Dolazim tu već 2 mjeseca. A ja ima jedan predivan dojam… uopće, čim uđem u prostorije, ja ima dojam da sve brige ostavljam negdje. Da dolazim čista, mirna, staložena, a to je veliki uspjeh za mene koja sam stara. Ja znam da ovi mladi lako prebrode svoje probleme, ali kod nas starih malo teško ide. Ja sam 2 rata prošla, i sakupilo se svašta, svakog zla.

Prvi mjesec sam bila jako, jako zatvorena. Pa neću tu sad pred nepoznatim ljudima svoje jade pričati. Sad ja tako normalno govorim, kao da razgovaram sa mojom prijateljicom. Predivno se osjećam, iskreno iz duše govorim.

Da, predivno je. Da i kad sam dolazila, ja sam mislila, ma tko meni više može pomoći. Ja sam svoje odslužila. Međutim, vjerujte, kad sam ja vidjela da ima daleko težih problema od mejih. Sretna sam. Osim toga, moram vam reći da imam u obitelji jednu prekrasnu podršku. Oni me svaki dan čekaju i kćerka i unuk, kad ću doći da im ispričam kako je bilo i šta sam doživjela.

Ja vam više ne osjećam probleme sa srcem. Kao da normalno funkcionira. Kao što funkcionira želudac, ovo, ono, govor, sluh, vid, tako i srce. Dobro je, ja sam presretna.

A prije sam imala često smetnje. Kad bi legla bolilo me je, trgalo me, lijeva ruka me znala boliti. Imala sam puno problema, puno.

Velike probleme, za koje nisam ni znala da je uopće moguće riješiti. Ja sam mislila gotovo je, dolazim kraju i sad se treba spremiti na jedan pristojan odlazak. Medutim sad sam oživila.

Sad znam da još mogu živjeti kvalitetno. To je bitno.Jer meni nije bitan život ako ja ustajem sa 100 bolova. Sad me boli ovdje, sad me boli ondje, to nije onda život. Ako trpam u sebe one tablete da bi preživjela, onda rađe i bez toga. Međutim na ovaj način se čovjek vraća u život.

Prve dane kad sam došla meni je bilo neobično. Stalno sam očekivala nešto. Nešto da ću nešto dobiti, neki savjet što moram činiti za vrijeme te seanse. Međutim, nitko mi ništa nije rekao. Gđa. Aiping Wang je držala predavanje, ja sam slušala i u sebe upijala ono što sam dobijala nevidljivo. Tako da sam se slijedeće jutro probudila presretna da idem ovdje. Evo to je sve.

Ja, svako jutro molim boga za zdravlje i dugi život gospođe Wang da nam svima pomogne a ne samo meni. Puno ima bolesnih ljudi. Biti ću sretna ako ljudi shvate šta znači ovdje doći. Pola tuge, pola nevolje, pola problema, već nakon par dana nestaju.

Hvala vam najljepša.

Svibanj, 1997.

Next post:

Previous post: